Nino Preložnjak programski je direktor u P4 – centru za mlade i nezavisnu kulturu u Varaždinu, aktivni je član V.U.K.-a (Varaždinski underground klub), potpredsjednik Mreže mladih Hrvatske te član programskog savjeta Pogona – Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade.
KP: Možeš li nas ukratko uvesti o priču o uvođenju Građanskog odgoja i obrazovanja kao predmeta ili aktivnosti u osnovnim i srednjim školama u Varaždinu?
Nakon razgovora s učenicama, nastavnicama i ravnateljicama, zaključak je da nema ujednačenosti u provedbi građanskog odgoja – u većini škola je međupredmetno, negdje se odradi praktična nastava, nastavnici i učenici izrazili su zabrinutost o dugoročnoj održivosti međupredmetnog jer ovisi o motiviranosti, educiranosti i razumijevanju samih autoriteta koji prenose znanje i vrijednosti. Nadalje, Grad ima pod ingerencijom gradske osnovne škole, a Županija ima srednje škole i ostatak osnovnih u županiji. I kada ne postoji dogovor u vezi provedbe jednog, za 21. stoljeće važnog predmeta, teško da možemo očekivati promjene u društvu koje bi predvodile nove generacije.
Prema informacijama koje su dostupne u javnosti, Varaždinska je županija osigurala proračun za pripremu i provedbu građanskog odgoja, s idejom da eksperimentalno krene kao izborni predmet. Radna skupina je surađivala s ostalim jedinicama regionalne ili lokalne samouprave koje su eksperimentalno provele građanski odgoj i evaluirali provedbu. Također, ostvarili su suradnju u kontekstu edukacija za nastavnike i prilagodbe priručnika lokalnim potrebama te su dobili odobrenje za korištenje od nadležnog ministarstva. Grad Varaždin izradio je udžbenik koji obuhvaća sve međupredmetne teme nacionalnog kurikuluma i od jeseni bi trebao ići u škole kao izvannastavna aktivnost, a predmet bi se zvao Aktivno građanstvo i participacija u zajednici.
Istraživanje provedeno 2019. godine u suradnji V.U.K.-a i Grada Varaždina pokazalo je da postoji velika potreba za kvalitetnim uvođenjem građanskog odgoja kao zasebnog predmeta, s praktičnom nastavom i jasnim ishodima učenja, suradnjom s organizacijama civilnog društva.
V.U.K. je imao ulogu u traženju sastanaka s donositeljima odluka u gradu. U svom smo radu uvidjeli da među mladima ne postoji velika zainteresiranost za sudjelovanje u izborima, bilo kojim drugim inicijativama koje spadaju u demokratske procese, i shvatili smo da stvarno trebamo probati utjecati na donošenje odluka, da se uvede predmet koji bi potaknuo i motivirao na sudjelovanje u tim procesima. Još 2017. smo tražili sastanke, trajalo je dok smo dobili uputu za sastanak s ljudima koji su u izvršnoj vlasti, tako da smo 2018. godine pričali o mogućnostima uvođenja građanskog odgoja, međutim, tu je stalo.
Najviše je prijepora izazivao model koji treba uvesti, uvijek su se povlačile teorije da je jedan model bolji, da možda trebamo odbaciti model koji je već proveden u Rijeci jer možemo stvoriti svoj model i tako dalje. Tražili smo stručnjake koji su sudjelovali u eksperimentalnoj provedbi da pošalju svu literaturu, pa čak i cijenu koliko bi koštale edukacije za nastavnike u srednjim školama, ali i u osnovnim školama, ali, kažem, ostalo je na tome. Bar što se tiče konzultiranja s jednom od najaktivnijih organizacija za mlade u RH.
Građanski odgoj je tu i dalje buzzword, pojam koji je super provlačiti u medijskom, javnom prostoru. Konzultacija s organizacijama civilnog društva i nije bilo, barem mi nismo dobili poziv, tako da, eto, pomaci su se dogodili 2017. u smislu da se počelo više pričati o tome. Za trenutnu situaciju trebalo bi napraviti detaljnije istraživanje.
KP: Što vam se činilo dobrim u riječkom modelu?
Rezultati. Ne treba izmišljati toplu vodu. U Rijeci postoji iskustvo uvođenja i provedbe, napravljena je evaluacija, dakle, postoje rezultati, vidi se je li ok ili nije ok. To je model na kojem je radio dio GOOD inicijative u koju je uključeno više od 50 organizacija civilnog društva, stručnjaci iz cijele Hrvatske, iz različitih polja, dakle, stvarno se holistički pristupilo oblikovanju modela i ne vidim zašto se ne bi prihvatilo nešto što funkcionira. U 2018. godini Europska komisija objavila je analizu politika obrazovanja, usavršavanja i osposobljavanja u zemljama članicama EU za 2018. godinu i u dijelu analize koji se bavi Hrvatskom posebno je istaknut “riječki model” GOO-a. Na razini donositelja odluka postavljaju se pitanja zašto bi drugi nešto diktirali ili zašto ne bismo mi izradili svoj model… Mislim da ne shvaćaju da nije poanta u tome što su Rijeka ili Split, Zadar ili Osijek izmislili svoj model, nego što je proveden u djelo, i da, eto, pokazalo se uspješno. Postoje ljudi koji su ga provodili, imaju iskustvo, mogu prenijeti ne samo dobre stvari, nego i ono što nije valjalo, a što je jako, jako, bitno ako krećete u takav eksperiment.
KP: GOOD inicijativa je sudjelovala i u oblikovanju tzv. riječkog modela provedbe. Koliko ste surađivali sa samom inicijativom ili pojedinim članicama u pokušaju zagovora GOO-a u Varaždinu?
V.U.K. je članica GOOD inicijative i ona je uključena od prvog pristupanja Gradu, od stvaranja ideje da bismo mogli ići u zagovaranje kvalitetnog uvođenja građanskog odgoja. No, sa strane donositelja odluka nije postojala volja da se u taj razgovor uključi više OCD-ova, bio je to više razgovor jedan na jedan. Priča se o tome da je građanski odgoj bitan, no nije toliko bitan da bismo to trebali napraviti kvalitetno. Mislim da donositelji odluka u tom trenutku nisu bili ni svjesni što je GOOD inicijativa, koja je njezina uloga, što ona znači.
Surađujemo s Gradom u upravljanju P4 i ostalim programima za mlade. Što se tiče samog građanskog odgoja, tu moram priznati da smo slabo surađivali, odnosno, nikad nije bilo te konkretne suradnje. Grad je po tom pitanju surađivao s osnovnim školama, najavili su uvođenje predmeta, bili su u kontaktu s nastavnicima u vezi izrade udžbenika.
KP: Koliko je civilno društvo u području obrazovanja u Varaždinskoj županiji uopće razvijeno? Kad bi se gradila imaginarna platforma organizacija koje bi se bavile uvođenjem GOO-a, o kojoj snazi bi se radilo?
Nema ih previše koje bi bile zainteresirane za ove konkretne stvari koje radi V.U.K., zagovaranje građanskog odgoja i obrazovanja. U V.U.K.-u nam je građanski odgoj bitna tema i dosta smo radili na edukaciji nas samih, da se umrežimo, da kvalitetne informacije počnu dolaziti u kolektiv i zato smo sad osnaženi, međutim, to nedostaje ostalim akterima civilnog društva u Varaždinu, a i u regiji. U regiji postoji još nekoliko organizacija s kojima surađujemo, koje su kapacitirane za zagovaranje građanskoga, poput Nezavisne udruge mladih iz Lepoglave (NUM), pa Mladi za Marof, Koprivnica FUNK je fokusirana na kulturu, ali imaju prostor za sve teme. U samom gradu Varaždinu trebalo bi raditi na osnaživanju te imaginarne platforme.
KP: U području kulture, kad si već načeo temu, čini mi se postoji ipak drugačija situacija, što se tiče kapaciteta i aktera…
Sigurno je bolja situacija, iako je veliki prostor za rad i poboljšanje. Što se tiče samih aktera mogu nabrojati one s kojima surađujemo redovito, odnosno, koji jesu dio P4: Filmsko-kreativni studio VANIMA, nuSynergetic, Umjetnička organizacija Gllugl, Glazbena mladež Varaždin, Udruga Trash, Udruga MOP Sveučilište Sjever, Udruga Katapult, Kuća kreativnih inovacija. U samoj regiji, stvarno mogu reći da smo ojačali suradnju sa ekipom iz Međimurja, dakle, CeZam iz Čakovca, prije nekoliko mjeseci je zaživio Murai, kulturni i edukativni centar u Sv. Jurju na Bregu, FUNK iz Koprivnice, udruge mladih Hiperaktivni Cestica, NUM iz Lepoglave, UMAMI iz Vinice, koji stvarno jačaju nezavisnu kulturnu scenu. Mladi za Marof fokusiraju se na mlade, ali i jesu aktivni u području kulture, to je regionalni pool organizacija sa kojima dosta surađujemo. Surađujemo dosta na nacionalnoj i evropskoj razini, to nam je isto jako bitno, to je na kraju krajeva doprinijelo da ojačamo.
KP: Kako je došlo do osnivanja P4, osmišljavanja takvog tipa prostora kojim se sudionički upravlja?
U intervjuu za Kulturpunkt 2015. Zrinka Šajn je govorila o novonastajućoj sceni u Domu Željezničara, prostoru koji je na kraju dobiven od Grada, no koji infrastrukturno nije bio u dobrom stanju tako da se ekipa opet morala seliti. Savjet mladih Grada Varaždina dobio je 2016. na upravljanje Centar za mlade, prostor koji se danas zove P4. Umjetnička organizacija Gllugl je prva uselila u prostor. Tada još nije bilo modela upravljanja, ni prostorom ni programima i nedostajalo je sadržaja, nije se znalo u kojem smjeru ići, kako se smjestiti u prostoru. Počelo je 2017. konzultacijama sa svim akterima, a tu je bilo dosta njih koji već više od desetljeća sudjeluju u procesu razvijanja modela suradnje s Gradom, pa onda među sobom. Moram priznati da sam, kao nova osoba koja je došla iz Zagreba, koja je vidjela kako funkcionira Pogon, koja je vidjela kako funkcionira Klubtura, jako jako motivirana, mislio da možemo sve ispretumbati i probati sa savezom udruga, pa da vidimo kako možemo pokrenuti cijelu priču nezavisne kulture u Varaždinu, a da to ima određen kontinuitet.
Dosta smo vremena, moram priznati, potrošili na konzultacije koje nisu vodile nigdje. Neki ljudi su jednostavno odustali, jer izgubili su motivaciju i stvarno su predugo bili u tom procesu, ali meni je drago da su i dalje bili support, jer dobro je čuti što se događalo prije, pa na temelju toga izgraditi ili napraviti nešto drugačije. Onda su se pojavili i novi ljudi koji su uspjeli zadržati motivaciju da dalje razvijamo te konzultacije među sobom, dakle, između samih organizacija koje su u P4, neformalnih skupina, što kulturnjaka, što mladih koji su htjeli koristiti taj prostor, razvijati ideje. Dosađivali smo Gradu da dalje razvijamo tu priču.
U međuvremenu se dogodio projekt Svi smo mi kultura, koji je imao za cilj napraviti suradnički model Grada i organizacija civilnog društva za upravljanje P4 – centrom za mlade i nezavisnu kulturu. Međutim, isto je sve ostalo na konzultacijama, na prekrasnim aktivnostima, dogovaranjima što bismo mogli, što ne bismo mogli. Postoje sad i kućni red i prijedlog modela kako upravljati prostorom, međutim, organizacije koje su sad unutra, još uvijek nisu dovoljno kapacitirane da uđemo u savez.
Tako da V.U.K. i Grad Varaždin trenutno upravljaju prostorom i programom. V.U.K. upravlja programom u zgradi, a za korištenje tih prostora sklapamo posebne ugovore. Svaka organizacija koja koristi urede u P4 ima posebno sklopljen ugovor sa Gradom. Najviše smo fokusirani na programsko upravljanje i na komunikaciju sa svim stanarima. Grad preuzima dio održavanja zgrade, pokriva sve režije. Korisnici prostora se međusobno dogovaraju na koji način će funkcionirati, od čišćenja do programa, imamo zajednički kalendar i to, zapravo, funkcionira.
Da, došlo je do toga da smo se maknuli od formaliziranja saveza radi modela, rekli smo da nećemo trošiti više energiju i vrijeme na sve te procese i fokusirati se na razvoj publike i na programe. Tu se onda pokazalo tko je motiviran za što, tko samo za proces, a tko za sadržaj, otvaranje prostora nezavisnoj kulturi, svima koji su imali ideje ili tko god je bio zainteresiran. U cijelom tom procesu pospješavanja modela upravljanja, izgubila se publika, izgubili su se motivirani umjetnici, kulturnjaci. Okrenuli smo ploču i čini mi se da sada funkcionira.
KP: U brojnim primjerima gdje se zaista inzistiralo i na partnerstvu s Gradom i na uključivanju svih organizacija koje koriste prostor, nije nužno na kraju ispalo nešto što funkcionira, a ovaj vaš primjer za sada izgleda kao uspješna prilagodba modela lokalnom kontekstu, gdje su svi uključeni – zadovoljni.
Ono što me osobno brine je koliko je taj model održiv. Svaki model ovisi o motiviranim ljudima koji sudjeluju u procesu. Pitanje je što se događa kada ti ljudi odu i dođu ljudi koji načelno razumiju model, ali ne i kako je došlo do njegova uspostavljanja, nemaju iskustvo tog procesa. Kad dođe do tranzicije ljudi s bilo koje strane, hoće li funkcionirati ovako nedefinirani model, hoće li trebati osmisliti novi. Možda bi trebalo, to je moje mišljenje, još bolje definirati i odnose s Gradom i među nama koji smo u P4. Definirati obaveze svake strane, ali na način da iskoristimo ovo sada vrijeme kad sve dobro funkcionira, pa nakon godinu dana ipak možemo vidjeti stvari koje nisu funkcionirale, jer nisu definirane nekim pravilnikom ili ugovorom i to su možda te stvari koje mogu još bolje. Poput popravaka određenih kvarova ili osiguravanja plesnog poda za plesnu dvoranu. Možete se zaštititi ako postoje dugoročno definirani uvjeti i uloge. Dobra je stvar da imamo super komunikaciju, pa za sada mislim da je to puno bitniji element nego postojanje formalnog modela.
KP: S obzirom na takvu konstelaciju snaga, čini li ti se možda da bi kultura u Varaždinu mogla biti ta koja povlači, potiče i ostale podsektore civilnog društva, pa tako i obrazovni, na neku dugoročnu promjenu?
Mogu se složiti s tim. Više je organizacija koje se bave kulturom koje su povezane s nekim drugim akterima civilnog društva i mogla bi odigrati ulogu prethodnice. I mi smo kao udruga krenuli s organizacijom underground festivala, i iako još uvijek radimo najviše u području kulture, razvili smo se i u drugim smjerovima, možda je to logičan slijed. Na kraju krajeva, nezavisna kultura je participativna, vuče ideje i suradnje iz ostalih dijelova civilnog sektora, ona je način življenja.
Razgovarala: Matija Mrakovčić / Kulturpunkt